Poštovana gospodo,
obraćamo vam se povodom Nacrta Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda. Smatramo da na Zakonu treba dodatno doraditi, kako bi zaslužio podršku poslanika.
Napominjemo da je i kroz donošenje ovog Zakona Ministarstvo za ljudska i manjinska prava pokazalo nedostatak inicijative za građenje partnerskog odnosa sa civilnim sektorom, a što se ogleda prije svega kroz odbijanje najvećeg dijela primjedbi i preporuka koje su ponudile NVO. Za razliku od zakona koji su rađeni u Ministarstvu pravde, u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava pokazan je mnogo manji stepen razumijevanja i inicijative za preporuke civilnog sektora. Tako važne primjedbe i preporuke civilnog sektora nijesu usvojene i za druge zakone koje je ovo Ministarstvo donosilo, a prije svega za Zakon o zabrani diskriminacije i kada su u pitanju Izmjene i dopune Zakona o manjinskim pravima i slobodama. Zbog toga ali i zbog izjava samog ministra koje nijesu u skladu sa EU prihvaćenim standardima poštovanja ljudskih prava smatramo da u lancu institucija za zaštitu ljudskih prava, gdje su između ostalih i Skupštinski odbor za ljudska prava i slobode, Ombudmsan i civilni sektor, Ministarstvo je pokazalo da je najslabija karika te smatramo da Skupština Crne Gore treba pažljivije pratiti rad ovog ministarstva.
Naše primjedbe dostavljamo taksativno:
- Novim Zakonom o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda kao jedna od nadležnosti treba da bude precizirana i mogućnost da Zaštitnik postupa za slučajeve diskriminacije koji se dešavaju i u privatnom sektoru. Jako važno da, kada je već Zaštitnik određen za Nacionalni mehanizam za zaštitu od diskriminacije, svi slučajevi diskriminacije budu obuhvaćeni. Tako nećemo doći u situaciju da zaposleni u privatnom sektoru nemaju kome da se obrate zbog diskriminacije koju dožive na poslu a što je trenutno jako izražen problem u Crnoj Gori. Zbog toga je vrlo važno da se nadležnost proširi i na privatni sektor i to jasno zakonski precizira.
- Mora se omogućiti Zaštitniku da ima nadležnost da procesuira slučajeve diskriminacije i zlostavljanja kroz podnošenje krivičnih prijava nadležnom državnom tužilaštvu. Prije svega jer se radi o ranjivim grupama kojima je pomoć i podrška neophodna. Zlostavljanje se nejčešće vrši prema licima koja su u pritvoru i prema osuđenim licima koja često nemaju mogućnost a ni informisanost da podnesu krivične prijave, takođe jako često se dešava da zaposleni koji su diskriminisani zbog pritisaka koje trpe na poslu nijesu u mogućnosti da podnesu krivične prijave. U ovim i sličnim situacijama jako je značajno da Zaštitnik moralno stane iza žrtava i pruži im besplatnu pravnu pomoć u vidu podnošenja krivičnih prijava nadležnom tužiocu koji će slučajeve dalje procesuirati.
- YIHR smatra da je izvještavanje od strane Zaštitnika prema Skupštini Crne Gore neophodno urediti na način da Zaštitnik ima obavezu da dva puta godišnje podnosi izvještaje o radu. Izvještaji bi se podnosili za prvih šest i drugih šest mjeseci. Polugodišnje izvještaje Zaštitnik bi podnosio Skupštini najkasnije 30 dana nakon isteka polugodišnjeg perioda, znači do kraja prvog sledećeg mjeseca. Ovim načinom bi se doprinijelo većem kontinuitetu praćenja rada Zaštitnika ali i praćenja stanja ljudskih prava, te aktualizovanjem kritičnih oblasti. Izvještaji bi bili javni.
- S obzirom da Ombudsman osniva radno tijelo za posjete mjestima u kojima se ljudi zadržavaju i na taj način ostvaruje svoju ulogu Nacionalnog mehanizma za zaštitu od torture neophodno je da se preciziraju načini posjete i sastav i izbor članova tog tijela i njihova aktivnost. Potrebno je Zakonom odrediti koliko godišnje Zaštitnik tj. radno tijelo će imati najmanje posjeta ovakvim institucijama i licima čija je sloboda kretanja ograničena. Zatim potrebno je Zakonom jasno definisati način izbora članova radnog tijela, kao i njegov sastav. Takođe, Zakonom treba predvidjeti da se učešće u radnom tijelu zasniva na volontiranju njegovih članova a ne kako je sada predviđeno da za učešće u radnom tijelu članovi dobijaju nadoknadu. Ovakvim rješenjem, između ostalog, se postiže veći stepen objektivnosti rada radnog tijela, učešće članova će biti motivisano doprinosom većem stepenu poštovanja ljudskih prava i uštedom sredstava kancelarije Zaštitnika. Isto rješenje je usvojeno u velikom broju EU država.
- U članu 38 Nacrta Zakona definisano je kada Zaštitnik ne postupa po pritužbi. Jedna od situacija kada Zaštitnik ne postupa jeste kada je prijava anonimna (stav 2). YIHR smatra da se ovaj stav treba izbrisati jer Zaštitnik mora postupati po prijavi iako je anonimna a naročito kada se radi o navodima o ozbiljnoj ugroženosti ljudskih prava. Primjer jeste da ukoliko neko saopšti putem telefona kancelariji Zaštitnika da se nekom licu kome je ograničeno pravo slobode krše ljudska prava na način da se to lice zlostavlja Zaštitnik tj. radno tijelo treba da organizuju posjetu toj instituciji i provjere ovakve navode. Takođe, osobe čija se prava krše često nijesu u mogućnosti da saopšte i prijave kršenje pa to u njihovo ime urade druge osobe koje vrlo često zbog straha od posledica žele da zadrže anonimnost. Postoje i brojni drugi primjeri dobijanja anonimnih prijava o najtežim oblicima kršenja ljudskih prava. Ukoliko ovakvo rješenje ostane dolazimo u opasnost da Zaštitnik neće moći postupati i tako će propustiti da otkrije i pruži zaštitu građanima čija su prava prekršena.
- Zakonom se treba predvidjeti i precizirati saradnja Zaštitnika sa civilnim sektorom i medijima. Na ovaj način će se značajno doprinijeti većem stepenu ostvarivanja i zaštite ljudskih prava i zaštite od diskriminacije.
- Kancelarija Zaštitnika je određena za Nacionalni mehanizam za zaštitu od torture i diskriminacije što predstavljaju dvije nove nadležnosti koje će značajno opteretiti rad Zaštitnika. Zbog toga je neophodno da se dodatno ojačaju i osnaže kapaciteti Zaštitnika. Neophodno je obezbijediti i veći budžet za funkcionisanje Zaštitnika, kao i veće nadokande za zaposlene u kancelariji Zaštitnika.
- O Nacrtu Zakona treba zatražiti mišljenja relevantnih međunarodnih organizacija i tek nakon toga ga usvojiti u Skupštini Crne Gore.
Podgorica, 11.08.2010. YIHR
Milan Radović, koordinator programa ljudskih prava