Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) pozdravlja najavljene promjene Ustava u cilju ostvarivanja veće nezavisnosti sudske vlasti od političkog uticaja i reforme Ustavnog suda. Osnovni cilj treba da bude potpuno oslobađane sudske vlasti od političkog uticaja i postavljanje novih standarda u zaštiti ljudskih prava. Cilj najavljenih promjena mora biti i obezbjeđenje efikasanog rada Ustavnog suda, transparentniji izbor sudija i jasnije postavljene nadležnosti i položaj Ustavnog suda u ustrojstvu vlasti. Ovo proizilazi iz činjenice da Ustavni sud raspolaže praktično neograničenom vlašću i monopolom u odlučivanju, koje nema uporište u odgovarajućem kvalitetu zaštite ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori.
U sklopu najavljenih reformi, primarno treba razmotriti pitanje efikasnosti Ustavnog suda. Ustavni sud treba da bude svojevrstan „filter“ prema Evropskom sudu za ljudska prava, koji je već sada primio pet puta više pritužbi naših građanja od prosjeka, imajući u vidu broj stanovnika, a sve u cilju sprječavanje blamaže po pitanju poštovanja ljudskih prava u zemlji. Sindikati, partije i pojedinci su se u zadnje vrijeme često oglašavali sa pritužbama za neefikasnost i neblagovremenost u radu Ustavnog suda. To je zapaženo i u iskustvu YIHR koja je još 11. aprila 2011. godine predala Inicijativu Ustavnom sudu da po hitnom postupku razmotri ustavnost odredbi Zakona o javnim okupljanjima. Naime, Uprava policije na osnovu Zakona o javnim okupljanjima ima pravo da zabrani mirna okupljanja, što po Ustavu nije dozvoljeno, jer najviši pravni akt propisuje da se mirna okupljanja mogu samo privremeno ograničiti. Ustavni sud još uvijek nije sproveo postupak ispitivanja ustavnosti ovog zakona, a sa druge strane Uprava policije u praksi nastavlja da zabranjuje mirna okupljanja. Ova neusaglašenost zakona sa Ustavom ima za posledicu kršenje ljudskih prava na koje bi i same sudije Ustavnog suda trebalo da reaguju, i bez Inicijative YIHR-a, jer Zakon nije usaglašen ni sa međunarodnim standardima koji ograničavaju okupljanja upravo na mirna. Zbog toga u Ustavu mora postojati odrednica prema kojoj je Ustavni sud dužan da postupa efikasno i u razumnom roku, kao i pravo učesnika u postupku na ubrzanje postupka i naknadu štete kada Ustavni sud neopravdano kasni u postupku. U skladu sa tim bi se stvorila i praksa Ustavnog suda u pogledu prioritetnih slučajeva, a sve u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava. U cilju postizanja efikasnosti treba razraditi i model odlučivanja u vijeću od troje sudija ili da čak odluke o pojedinim pitanjima donosi sudija pojedinac, a da se dozvoli prigovor ili žalba na ovakvu odluku po kojoj bi rješavalo vijeće ili sjednica Ustavnog suda.
Izmjene Ustava treba da obuhvate i način predlaganja i izbora predsjednika i sudija Ustavnog suda. Ustav predviđa samo da za izbor sudije Ustavnog suda može biti birano lice koje uživa ugled istaknutog pravnog stručnjaka sa najmanje 15 godina rada u struci, a da predsjednika i sudije predlaže Predsjednik države, odnosno da ih bira Skupština Crne Gore. Ove odredbe se u samom Ustavu nalaze u odredbama koje regulišu ovlašćenja Predsjednika države. Odredbe o izboru sudija Ustavnog suda moraju biti sadržane u poglavlju o Ustavnom sudu. Takođe, moraju biti jasnije naznačene procedure i uslovi za izbor sudija.
S obzirom da je pravna nauka veoma široka materija, pored toga što trebaju imati ugled istaknutog pravnika, kandidati za izbor sudije Ustavnog suda moraju imati profesionalno iskustvo u ustavno – pravnoj ili materiji međunarodnog javnog prava, primarno ljudskih prava i to mora biti posebno naglašeno. Dalje, pravo predlaganja i izbora sudija Ustavnog suda ne smije ostati isključivo i ekskluzivno ovlašćenje Predsjednika države, a izbor isključiva nadležnost Skupštine Crne Gore. U predlaganje i izbor sudija Ustavnog suda moraju se, makar konsultativno, uključiti i pravni fakulteti, advokatska komora, pravničke asocijacije, tužilačka organizacija i NVO koje se bave ljudskim pravima. Na taj način će se obezbijediti transparentniji, objektivniji i nezavisniji izbor sudija Ustavnog suda od političkog uticaja, ali će se obezbijediti i širi krug mogućih kandidata za sudije Ustavnog suda što će doprinijeti kvalitetnijem i efikasnijem radu Ustavnog suda. Mjesto sudije Ustavnog suda je najveća profesionalna čast za svakog pravnika, što u praksi mora biti potvrđeno rezultatima koji će zauzeti mjesto u pravnoj istoriji.
Ustav mora biti rekonstruisan i u dijelu koji se odnosi na status međunarodnog prava u crnogorskom pravnom poretku, te jasno definisati primat međunarodnog prava i u odnosu na Ustav Crne Gore, posebno kada se to tiče ljudskih prava i sloboda, koje čine materijalnopravni osnov za odlučivanje Ustavnog suda. Ovo prije svega jer sadašnje ustavne norme kojima se garantuju ljudska prava i slobode u jednom dijelu nijesu ni sistematski, niti sadržinski usaglašene sa međunarodnim pravom, niti se pak iz odluka Ustavnog i drugih sudova to može zaključiti. Isto tako, imajući u vidu sadašnje mjesto i perspektivu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, mišljenja smo da se Ustav mora posebno odrediti prema ovom instrumentu međunarodnog prava i naglasiti zahtjev za poštovanjem njenih standarda.
Najavljena rekonstrukcija ili reforma mora jasno odgovoriti i na pitanje koji je sud najviši u državi. Prema postojećem Ustavu to je Vrhovni sud Crne Gore, a u tekućoj praksi to biva Ustavni sud, koji već instanciono rješava i predmete za koje prethodno nijesu iscrpljena sva pravna sredstva u unutrašnjem pravu. Ili postoji neko treće objašnjenje za noviju praksu Ustavnog suda? Nadalje, mora se jasno precizirati i svojstvo odluka Ustavnog suda, odnosno odrediti da li one suspenduju pravosnažne sudske odluke, kao i kakav je odnos Ustavnog suda prema ostalim sudovima i prema sudskoj vlasti uopšte, te da li odluka Ustavnog suda proizvodi neposredno dejstvo na sudski postupak u svim slučajevima, pa čak i prije pravosnažnosti u postupku za koji se postavlja zahtjev za ustavno-sudskom zaštitom.
Ustavne izmjene treba da obuhvate i bliže urede postupak razrješenja sudije Ustavnog suda, jer to sada nije precizno i do kraja izvedeno po Ustavu. U tu proceduru bi morale ući i odredbe o pravu sudije Ustavnog suda na odbranu ili izjašnjenje. Nadalje, mora se jasno naglasiti da se sudija može razriješiti i ako postupa nestručno, ne uzima predmete u rad prema redosljedu prispjeća ili namjerno odugovlači postupak, jer ne postoji ni jedan razlog da ovi budu povlašćeni u odnosu na sve ostale sudije koje svoj posao ne obavljaju uredno.
YIHR poziva sve relevantne aktere da se uključe u ustavne reforme kako bi se pokrenuo širi krug rasprava koje će dovesti do integrisanja rješenja kojima će se obezbijediti poštovanje i zaštita ljudskih prava i sloboda, vladavina prava i funkcionisanje pravne države.
Categories: Vijesti
