Poštovani/e,
Inicijativa mladih za ljudska prava (članica Građanske alijanse) od 2006. godine istražuje torturu, nehumano postupanje i kažnjavanje građana od strane državnih službenika. U redovnim godišnjim izvještajima dokumentovali smo brojne primjere torture i nehumanog postupanja a kao redovna posledica sve to je pratila nekažnjivost državnih službenika zbog loših istraga i sudskih postupaka. Brojni od njih i danas su zaposleni u ZIKS-u i Upravi policije.
U samo tri odabrana primjera može se vidjeti nivo nekažnjivosti zbog loših istraga i postupaka u slučajevima kada su postojali ozbiljni navodi o grubim kršenjima ljudskih prava i to od pojedinih službenika i u više navrata.
1.Nekažnjivost u slučaju torture nad Igorom Milićem i Daliborom Nikezićem – Milić i Nikezić su prijavili torturu od strane službenika ZIKS-a koja se dogodila 27. oktobra 2009. godine. Osnovno državno tužilaštvo iz Podgorice i Osnovni sud iz Danilovgrada nijesu adekvatno postupili u procesuiranju ovog slučaja, pa su dozvolili nekažnjivost službenika ZIKS-a. Presuda Evropskog suda za ljudska prava u ovom postupku, u kojem smo pružali besplatnu pravnu pomoć, trebalo bi da bude poslednja opomena našim nadležnim institucijama da je nekažnjivost nešto što se ne toleriše i protiv čega se bori. Naime, u presudi suda iz Strazbura navodi se da je došlo do kršenja člana 3 Konvencije, te da je država morala sprovesti temeljnu i nezavisnu istragu. Iako je u incidentu učestvovalo najmanje desetak službenika, od strane tadašnje Uprave ZIKS-a saopšteno je da su u disciplinskom postupku sankcionisana tri službenika. Izrečena im je novčana kazna u vidu smanjenja jedne plate za 30%. U odgovoru Uprave ZIKS-a od 4. maja 2015. godine navodi se da trojica službenika kojima je izrečena novčana sankcija i dalje rade na poslovima obezbjeđenja, što je imajući u vidu i presudu Suda u Strazburu, vrhunac nekažnjivosti.
2.Nekažnjivost u slučaju postupanja policijskog službenika Mirka Banovića – Drugi primjer koji takođe predstavlja školski primjer nekažnjivosti, jeste slučaj neadekvatnog procesuiranja navoda protiv policijskog službenika Mirka Banovića. Protiv Banovića podnijeto je više optužbi ali najveći broj njih nikada nije istražen ili su postupci koji su se vodili pred domaćim pravosudnim institucijama zastarjeli. Drastičan primjer u kojima su nadležne državne institucije morale sprovesti hitnu i nezavisnu istragu, a to nijesu učinjenele, već je slučaj zastario, jesu prijetnje istraživaču kršenja ljudskih prava Aleksandru Saši Zekoviću. Prema dostupnim informacijama tužilaštvo nije nikada pokretalo postupak utvrđivanja odgovornosti zbog propusta u ovom slučaju. O ovom slučaju je pisao i Stejt Dipartment /State Department/ u izvještaju za 2009. godinu. Drugi slučaj bio je pred Osnovnim sudom u Baru kada je jedan od optuženih za zlostavljanje bio i Mirko Banović. Iako su u prvostepenim postupcima policijski službenici bili osuđeni za krivično djelo zlostavljanja i mučenja građanina M.B. ipak je, prema našim informacijama, i u ovom slučaju došlo do zastare. Treći primjer jeste kada je novinar Glasa Amerike Nebojša Redžić javno saopštio da ga je Banović izbacio iz sale vile Gorice uz najprizemnije psovke, dok je pokušavao da snimi susret Đukanovića i Berluskonija. Redžić je saopštio da je protiv Banovića podnio prijavu policiji. Četvrti slučaj koji je bio dostupan javnosti je kada su I.Š. i L.B. saopštili da su podnijeli krivičnu prijavu protiv Mirka Banovića, zbog prijetnji da će ih pobiti. Oni su bili angažovani na renoviranju kuće sestre Mirka Banovića. Kada je trebalo da naplate posao oni su saopštili da im je sestra Banovića kazala kako nema novac, a da im je Banović naoružan pištoljem prijetio da će ih ubiti i da novac neće dobiti. Na osnovu odgovora Ministarstva unutrašnjih poslova od 25. maja 2015. godine, Banović je i dalje zaposlen u Upravi policije kao zamjenik komandanta Specijalne antiterorističke jedinice.
3.Nekažnjivost u slučaju postupanja policijskog službenika Vlajka Babovića – Treći primjer nekažnjivosti koji je takođe izazvao osjećaj uznemirenosti kod građana jesu loši postupci istraga i suđenja u slučaju policijskog službenika Vlajka Babovića. Naime, protiv policijskog službenika Babovića podnijet je veliki broj optužbi koje su uglavnom bile odbačene zbog nedostatka dokaza. Baboviću je suđeno, zajedno sa još šest policajaca, zbog pokušaja ubistva 2005. godine Z.V., Z.V., N.P. iz Berana, ali je oslobođen optužbi zbog nedostatka dokaza. Drugi slučaj koji je privukao veliku medijsku pažnju jeste incident koji se dogodio 2. aprila 2008. na fudbalskoj utkmici Berane – Budućnost, kada su navijači podgoričkog Fudbalskog kluba Budućnost, takozvani “Varvari”, podnijeli krivičnu prijavu protiv Babovića, zbog brutalnog prebijanja navijača tog kluba tokom polufinalne utakmice Kupa Crne Gore između Berana i Budućnosti. Tom prilikom, kako je saopšteno, Babović je koristio pištolj. Navijači Budućnosti podnijeli su prijavu protiv Babovića i zbog incidenta koji se dogodio prije početka utakmice u Plavu, između FK Jezera i FK Budućnosti. Građanin D.J. iz Berana podnio je krivičnu prijavu protiv službenika Babovića, kako je tada javno saopštio, zato što ga je Babović pretukao u stanici policije zbog neposjedovanja vozačke dozvole. Na osnovu odgovora Ministarstva unutrašnjih poslova od 5. juna 2015. godine, Babović je i dalje zaposlen u Upravi policije i obavlja poslove samostalnog policijskog inspektora u Stanici kriminalističke policije Centra bezbjednosti Berane.
Imajući u vidu da ovim nijesmo iscrpili sve slučajeve nekažnjivosti već da su ovo samo primjeri pozivamo nadležne državne institucije da usvoje praksu koju je Evropski sud odredio u presudi Milić/Nikezić i da po svim navodima za zlostavljanje i nehumano postupanje od strane državnih službenika sprovedu hitne, nezavisne i djelotvorne istrage koje će voditi kažnjavanju svih prekršilaca ljudskih prava.
S poštovanjem,
Milan Radović
Koordinator programa ljudskih prava
