Prije 31 godine formiran je logor Morinj, a ovom prilikom Informaciono-dokumentacioni centar podsjeća kako je logor formiran, te kako je funkcionisao. Od osnivanja do zatvaranja logora, u njemu su boravila 292 muškarca, civila i vojnika iz dubrovačke regije. Logor je prvobitno osnovan kao „Sabirni centar za prihvat ratnih zarobljenika“, gdje bi dovodili vojne zarobljenike zarad dobijanja informacija. Međutim, u praksi, ovo je bilo mjesto gdje su pritvarani i civili i gdje su se odvijala sistematska mučenja, nanošene velike patnje i povrede tjelesnog integriteta zatvorenih lica i to od stražara i vojnih policajaca.
U nastavku je opisana hronologija formiranja i dešavanja vezanih za logor Morinj.
Formiranje logora
Na pola puta između Kotora i Herceg novog, nalazi se Morinj. Prije formiranja logora, ovo mjesto je bilo poznato kao postojbina moreplovaca. U zgradi pošte u Morinju za vrijeme agresije na Hrvatsku, bila je smještena uprava zatvora, mjesto koje je trebalo da služi za ispitivanje ratnih zarobljenika, ali umjesto toga postalo je primjer kršenja osnovnih ljudskih prava ljudi koji su dovedeni tu. Logor je formiran 3. oktobra 1991. godine, a zatvoren 1992. godine.
Posljedice formiranja logora Morinj
U koncentracionom logoru Morinj, tokom agresije JNA, vojske bivše Jugoslavije i crnogorskih rezervista na Konavle i Dubrovnik 1991. godine su sa tog područja privodili i zatvarali muškarce hrvatske nacionalnosti. Pored Hrvata, u logor su dovođeni i Srbi i Muslimani. Lica koja su boravila u logoru, trpjela su kako psihičku, tako i fizičku torturu od strane zapovjednika i čuvara u logoru. Kroz logor Morinj prošlo je 292 zatvorenika, od kojih je naknadu za zlostavljanje i mučenje dobilo je 220 lica. Visina ukupne odštete koju je Crna Gora isplatila bivšim zatvorenicama logora Morinj iznosila je 1,43 miliona eura. Muškarci koji su dobili odštetu nijesu zadovoljni presudom, jer je boravak u logoru na njih ostavio trajne posljedice. Neka lica su postala fizički nesposobna za rad, a neki psihički usljed mučenja i torture koju su preživjeli dok su bili ratni zarobljenici. Prema nezvaničnim informacijama, od posljedica stravične torture, preminulo je osam ljudi.
Procesuiranje
Za ratne zločine protiv civilnih lica i ratnih zarobljenika u logoru Morinj, za vrijeme od 1991-1992. godine, kazna zatvora je bila od godinu i po do četiri godine. Viši sud u Podgorici, kojim je tada predsjedavala sudija Milenka Žižić (15. maj 2010.godine), osudio je Iva Menzalina na četiri godine, Bora Gligića na tri godine, Iva Gojnića na dvije godine i šest mjeseci, Mlađena Govedaricu i Špira Lučića na po dvije godine, dok je Zlatko Trle osuđen na godinu i po. Sudija Žižić je u obrazloženju presude navela da su optuženima izrečene kazne ispod minimuma, zbog proteka vremena od izvršenja krivičnog djela. Govedarica i Tarle oslobođeni su optužbe za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika 25. januara 2012. godine. Najveću kaznu za ovaj zločin dobio je kuvar, dok se postupak za komandnu odgovornost nije vodio ni protiv jednog lica.
Razgovor sa bivšim zatvorenicima logora Morinj
U susret 31. godišnjici logora Morinj, razgovarali smo sa bivšim logorašima Milošem Čekerevcom i Metodijem Prkačinom.
Miloš Čekerevac, koji je u logoru Morinj proveo 18 dana, kazao nam je da nije dobio naknadu za svoj boravak u logoru. Rekao je da je on Srbin koji je živio u Hrvatskoj i da su ga, zajedno sa još nekoliko poznanika zarobili kao civile i smjestili u logor Morinj. U logoru su boravili odvojeno od Hrvata. U razgovoru nam je rekao da je dugi niz godina pokušavao da ostvari pravo na nadoknadu, ali bezuspiješno. Naveo je da ni on, ni njegov prijatelj s kojim je bio zarobljen, Ilija Marković, nijesu mogli doći do potvrde da su boravili u logoru, te samim tim nijesu mogli da pokrenu proces za dobijanje naknade. Čekerevac je kazao i da se više puta obraćao crnogorskim institucijama, kako bi mu pomogli oko ostvarivanja prava na nadoknadu, ali da nije dobio odgovore.
Kada su u pitanju presude i kazne koje su izrečene za lica koja su osuđena u slučaju ratnog zločina Morinj, Čekerevac je kazao da nije zadovoljan presudama. Nije zadovoljan ni tretmanom Crne Gore prema njemu, koji je ostao da živi u Crnoj Gori nakon svega.
Metodije Prkačin kazao nam je da vjeruje da će biti pomirenja, ali da nije siguran da neće biti ponavljanja ovakvog zločina. Samom činjenicom da nema kazni za nalogodavce i da su veoma male kazne četvorice osuđenih, daje se loš primjer da se za veliki zločin može proći ili potpuno bez kazne ili sa veoma malom kaznom. On smatra da su kazne morale biti mnogo veće i takve da svi shvate da se zločin ne isplati.
Zaključak
Inicijativa mladih za ljudska prava naročito ističe neadekvatno vođenje istraga za ratne zločine pa kao posljedicu toga nemamo presude po osnovu komandne odgovornosti. Najdužu kaznu zatvora je dobio kuvar i to u trajanju od četiri godine, što je još jedan pokazatelj površnog pristupa tužilaštva u ovom predmetu.
Svakako da pozdravljamo prošlogodišnju posjetu Delegacija Hrvatske i Crne Gore logoru, međutim, nakon 31. godine moramo imati konkretnije napore u procesu pomirenja i suočavanja sa prošlošću A kao izuzetno važan korak u procesu jeste da sve pravno utvrđenje činjenice o ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Crne Gore moraju postati dio obrazovnog sistema. Takođe, neohodno je isplatiti nadoknade onim zatvorenicima koji još uvijek čekaju na istu i mora se raditi na podizanju spomen obilježja logoru Morinj.
