Na današnji dan navršava se trideset i četiri godine od smrti admirala Vladimira Barovića, koji je 29. septembra 1991. godine, u znak principijelnog protesta protiv naređenja vrhovne komande JNA da sa ostrva Vis granatira primorska naselja u Hrvatskoj, oduzeo sebi život. Njegov čin ostao je jedan od najupečatljivijih primjera moralnog otpora u ratovima devedesetih.
Barović je u oproštajnom pismu jasno zapisao:
„Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen narediti razaranje, mene tada više neće biti. Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im ništa nije skrivio.“
U vremenu kada istorijski revizionizam sve više uzima maha, a ratni zločinci dobijaju spomenike i javna priznanja, podsjećanje na Barovića je podsjećanje da postoje i drugačiji primjeri – ljudi koji su i pod najvećim pritiskom ostali vjerni časti, ljudskosti i odgovornosti.
Nažalost, u Crnoj Gori njegovo ime i dalje nema mjesto u udžbenicima istorije, nema ulica ni trgova niti spomen-obilježja koje bi podsjećalo na njegovu žrtvu. Dok mu je u Hrvatskoj na Visu 2022. godine podignuta spomen-ploča, a grad Pula ga proglasio počasnim građaninom, kod nas se o njemu premalo zna i govori.
Da njegovo ime ne bi palo u zaborav, mi smo ga uvrstili Abecedu antiratnog aktivizma, svjesni da je građansko sjećanje važno – ali očekujemo da i država konačno preuzme odgovornost, institucionalizuje njegovo nasljeđe i oda mu počast kakvu zaslužuje. Jer sjećanje na Barovića nije samo sjećanje na jednog čovjeka, već trajna opomena da Crna Gora mora ostati društvo mira i ljudskosti.
