U periodu od 4. do 6. decembra 2025. godine delegacija sastavljena od novinara, advokata, sudija i tužilaca, reditelja i civilnih aktivista iz Crne Gore boravila je u studijskoj posjeti Dubrovniku, u organizaciji YIHR Crna Gora. Posjeta je održana simbolično – upravo u vrijeme obilježavanja najtežeg napada na grad, 6. decembra 1991. godine.
Tokom posjete, koja se započela i završila panel diskusijama, otvorili smo brojna pitanja, vezana, kako za napad 1991. godine, tako i za savremeni suživot Crne Gore i Hrvatske, odnosa dvije zemlje nakon rata, posebno u konteksu mladih, ali i ulaska Crne Gore u EU, te pitanje Morinja, Lore, broda Jadran i bazena u Kotoru. Pokrenulo se pitanje inklinacije pojedinih evropskih država desnici, nemilih događaja u Hrvatskoj, kao i nedavne antifašističke šetnje.
Prvog dana o ovim smo pitanjima diskutovali sa novinarom Lukom Brailom i Eugenom Jakovčićem iz Srpskog narodnog vijeća.
Drugog dana, kroz razgovor sa pročelnicom UO za poslove gradonačelnika, gospođom Brnin, te pročelnicom UO za kulturu, baštinu i turizam, gospođom Julijanom Antić Brautović, imali smo priliku da nastavimo razgovor upravo na ove, trenutno najizazovnije teme, za naše dvije zemlje.
U razgovoru sa pročelnicama Grada Dubrovnika, umjesto protokolarne atmosfere zvaničnih sastanaka s visokim funkcionerima, susreli smo se sa otvorenošću, spremnošću na dijalog i jasnom sviješću o izazovima savremenog grada koji živi od turizma, a noseći pritom breme prošlosti. Iz tih razgovora postalo je jasno da je Dubrovnik, mnogo prije ostatka Hrvatske, uspio da materijalno sanira rane rata: sistematična obnova Starog Grada započela je odmah nakon 1991. godine, pa je danas ožiljke gotovo nemoguće vidjeti.
Ali ono što se ne vidi u kamenu, osjeti se u širem regionalnom kontekstu. To je podsjetio i Mario Mažić, osnivač Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatska i panelista sa kojim smo, pored profesora Miloša Vukčevića razgovarali posljednjeg dana. Mažićevo porijeklo je iz Petrinje – grada čija je ratna trauma i danas vidljiva na svakom koraku. Kontrast Dubrovnika i Petrinje otvara važno pitanje: šta se dešava kada se fizička obnova odvija brže od društvene?
Posebno zabrinjava činjenica da su i danas, u 2025. godini, duboko polarizujuće vrijednosti prisutne u javnom prostoru Hrvatske. Među učesnicima je snažnu reakciju izazvao primjer organizovanja koncerta Marka Perkovića Thompsona u režiji državnih institucija – predstavljenog kao „patriotski čin“ i simbol domoljublja. Ovakvi događaji ukazuju na to da se narativi prošlosti ne samo različito tumače, već i aktivno koriste za političku mobilizaciju, često na štetu procesa suočavanja s ratnim zločinima.
Tokom obilaska „ratnog Dubrovnika“ sa vodičem Markom Sjekavicom, otvoren je prostor za suočavanje s mnogo dubljim pitanjima. Stajanje pred spomen-pločom Pavu Urbanu – mladom fotografu koji je poginuo dokumentujući opsadu – podsjetilo nas je da je rat, osim što razara gradove, u stanju prekinuti čitave generacije kulturnog i društvenog razvoja.
Tokom posjete galeriji War Photo Limited i prezentaciji našeg rada, prije svega kroz Informacio – dokumentacioni centar, otvorene su rasprave o procesuiranju ratnih zločina, kako onih vezanih za napad na Dubrovnik, tako i slučajeva kao što je Lora. Učesnici su ukazali na to da institucionalni procesi već decenijama funkcionišu sporo, neujednačeno i često bez jasne političke volje da se ide do kraja.
Studijska posjeta je pokazala da region i dalje živi između sjećanja i budućnosti: između fizički obnovljenih gradova i društava koja još uvijek traže način da se pomire s prošlošću. Dubrovnik je danas globalni turistički centar, ali i mjesto na kojem ratna prošlost može biti i nevidljiva i izrazito prisutna – zavisno o tome da li gledamo zidove ili ljude.
Vraćamo se sa jasnom spoznajom: mir zaista počinje susretom, ali se održava samo ako postoji hrabrost da se govori o onome što je teško, nepopularno i još uvijek politički osjetljivo.
Studijska posjeta je realizovana u okviru projekta „Mapiranje sjećanja kroz put dijaloga i priče žrtava“, koji je podržan kroz regionalni projekat „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, uz finansijsku podršku Evropske unije, a koji sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
