Sjutra se navršava 29 godina od svirepog ubistva porodice Klapuh kod Plužina, o kom se u Crnoj Gori zna jako malo. Žrtve još uvijek čekaju pravdu jer i pored toga što su odgovorni osuđeni, oni nijesu izdržali kazne zatvora, nije ustanovljen dan sjećanja, nije označeno mjesto stradanja i nije podignut spomenik na istom.
Porodica Klapuh je 6. jula 1992. godine pobjegla iz Foče, uz pomoć svojih komšija i poznanika – pripadnika specijalnog odreda ,,Dragan Nikolić” Vojske Srpske Republike. Nekoliko sati kasnije, na mostu „Obrada Cicmila“ u Plužinama, porodica je ubijena. Obdukcijom je utvrđeno da je Hasan Klapuh umro usljed povrede nanijete hicem iz pištolja u potiljak. Ferida Klapuh, umrla je usljed udahnuća krvi iz rane nanijete vatrenim oružjem u predjelu vrata. Ostale povrede nastale su neposredno prije smrti, kao posljedica pada sa visine, što govori da je bila živa nakon što je bačena sa mosta i umrla je tek nekoliko sati kasnije. Sena Klapuh je takođe umrla nasilnom smrću, a uzrok smrti su brojne povrede tijela.
Za ovaj zločin su osuđeni na po 20 godina zatvora Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Simović i Zoran Vuković, pripadnici Vojske RS. Međutim, nijedan od njih nije izdržao kaznu za ovaj zločin. Kaznu od osam mjeseci zatvora odslužio je samo V. G. iz Crne Gore i to zbog neprijavljivanja zločina. Napominjemo da je prvobitno ovaj zločin tretiran kao ubistvo pred crnogorskim pravosuđem.
Inače, Radomira Kovača, Zorana Vukovića i Janka Janjića, Haški tribunal optužio je za direktno učešće u vojnom napadu na Foču i više okolnih sela, hapšenja i ubijanja muslimanskih civila, mučenja i silovanja žena. Krajem 1999. godine pripadnici specijanih snaga jedinica NATO-a uhapsili su Kovača i Vukovića. Desetak mjeseci kasnije, Janko Janjić, bježeći od policije, ubio se aktiviranjem ručne bombe. Haški sud osudio je Radomira Kovača na 20 godina zatvora i još izdržava kaznu u Norveškoj. Zoran Vuković osuđen je na 12 godina. Kaznu je služio takođe u Norveškoj i pušten je na slobodu nakon što je odležao dvije trećine kazne. Pošto se vratio u Bosnu i Hercegovinu, izgubio mu se svaki trag. Zoran Simović ostao je nedostupan čak i zapadnim obavještajnim službama i danas je napoznata lokacija na kojoj živi.
Na osnovu dostupnih informacija Zoran Vuković se nalazi u Srbiji. Postavlja se pitanje zašto Vuković do danas nije izručen Crnoj Gori. Da li neko uopšte traži ostale učesnike ovog zločina? Da li je pravda zadovoljena samo time što su izvršioci osuđeni? Od donošenja presude pa do danas, na ovom slučaju se dalje ništa nije rješavalo. Jedni su i dalje u bjekstvu, drugi i dalje nisu izručeni Crnoj Gori. Pravda neće biti zadovoljena ako odgovara samo onaj koji je prikrio tragove, dok oni koji su pucali i bacali sa mosta jednog po jednog člana porodice Klapuh i nakon skoro 30 godina, uspješno izmiču pravdi.
GA zaključuje da država Crna Gora nije učinila sve da zločinci budu privedeni na osluženje kazne zatvora, dok vidimo da Srbija i BiH štite ratne zločince i ne izručuju ih Crnoj Gori. Takvo stanje nije prihvatljivo i zahtijevamo od EU da se aktvnije uključi i uslovi dalje pregovore ka EU otvorenim odnosom u rješavanju ratnih zločina pred domaćim institucijama.
