Odoše, a za njima ne ostade ništa
Prema podacima Monstata iz 2021. godine Bijelo Polje ima najveći negativan saldo (razlika između broja doselјenih i odselјenih s nekog područja u određenom periodu), i iznosi 425 osoba. Prema podacima iz 1991. godine, u gradu je živjelo više od 16 i po hiljada stanovnika, a 2003.godine se ta brojka spustila za skoro hiljadu.
Foto: Opština Bijelo Polje
Opština Bijelo smještena je na sjeveroistoku Crne Gore. Uokvirena sa juga planinom Bjelasicom (2.137 m) a sa sjevera Lisom (1.509 m), površine 924 km2 sa 46.051 stanovnika. Ona je po površini četvrta a po broju stanovnika treća u državi, predstavlja saobraćajno, trgovačko i kulturno-obrazovno čvorište crnogorskog sjevera. Teritorija Bijelog Polja je kotlinsko-planinska oblast sa veoma povoljnim uslovima za razvoj poljoprivrede i turizma./ izvor; https://www.bijelopolje.co.me/.
Bijelo Polje nije zaobišao jedan od najvećih problema sa kojima se susreće Crna Gora – unutrašnje migracije. One su najvidljivije u sjevernim djelovima države, iz kojih pretežno mladi odlaze u centralnu ili primorsku regij, u potrazi za boljim uslovima.
Ratkovićev grad u živopisnoj dolini na obali Lima, pa su ,,sva polja sa obije strane rijeke, obrasla bijelim travama, kamomiljom i petrovcem” često zamijenjena betonom u centru, ili mirisom mora, na jugu.
Veličina ovog grada ogleda se u multietničkom skladu njegovih stanovnika i očuvanju viševijekovne tradicije. Ova sfera je i te kako važan adut grada jer se pomoću nje održava ljudska tolerancija i otvaraju se njihovi vidici ka većim životnim dimenzijama. U dolinama ovog grada žive Crnogorci, Srbi, Bošnjaci i Muslimani. Prema podacima iz 1991. godine, u Bijelom Polju je živjelo preko 16 i po hiljada stanovnika, a 2003.godine se ta brojka spustila za skoro hiljadu.
Inženjer elektrotehnike, Anđelko Obradović, koji je odrastao u Bijelom Polju, po završetku studija odlučio je da napusti svoj rodni grad i započne život u Podgorici, za koju smatra da je mnogo perspektivnija. Ovo je bila prelomna odluka u njegovom životu i poslovnom osposobljavanju, ali i mnogih njegovih poznanika, koji su se odlučili na isti korak nakon završenih studija u Glavnom gradu.
,,Odnos zarada i životnih standarda koliko toliko su bolji u Podgorici, nego u gradu u kojem ljudi nemaju nikakvih ili imaju minimalna primanja“, rekao je Obradović. Sagovornik je objasnio i da mladi nisu jedini nezadovoljni i jedini koji podižu neki lični bunt, već su razočarani i stariji ljudi koji su čitav život proveli u svom rodnom gradu.
Foto: https://www.bijelopolje.co.me/
Za razliku od Obradovića, aktuelni ministar prosvjete Miomir Vojinović odlučio je da ostane u Bijelom Polju, iako je imao priliku da ode. Rodjen je i odrastao u Bijelom Polju i sa ponosom kaže da je to njegov grad.
Foto: Vlada Crne Gore
„Nažalost, poslednjih decenija veliki broj momaka i djevojaka napustio je Bijelo Polje u potrazi za boljim mogućnostima i kvalitetnijim životom. Pokušavam da razumijem, jer Bijelo Polje već dugi niz godina ne nudi neku veliku perspektivu. U vrijeme moje mladisti sve je bilo drugačije. Korzo je vrvio od mladalačkog duha, tu smo se upoznavali, zaljubljuvali, družili. Radilo je amatersko pozoriste, kino…kao i fudbalski, košarkaski atletski klubovi. Sve je bilo drugačije, a nekako istinski prirodnije i draže. Iako sam imao više prilika da svoj zivot nastavim negdje daleko, ipak sam ostao pri odluci, bez i najmanje doze kajanja, da ostanem u svom zavičaju. Evo i sada kao trenutni Ministar prosvjete iskoristim svaki slobodan tren da, skupa sa porodicom gradim neko ljepše i bogatije Bijelo Polje.. i zato šaljem poruku bjelopoljskoj mladosti da ostane i stvara u svom.gradu, jer samo mladost, pamet i ljepota mogu učiniti naš grad boljim mjestom za život svih nas“, poručio je Vojinović.
Foto: https://www.bijelopolje.co.me/
Bijelo Polje je tipičan primjer problematike iseljavanja mladih, to jeste fenomena koji Crnu Goru stavlja u egzistencijalnu krizu. Tome ide u prilog podatak Monstata iz 2021. godine koji ukazuje na to da Bijelo Polje ima najveći negativan saldo (razlika između broja doselјenih i odselјenih s nekog područja u određenom periodu), a čiji je iznos 425 osoba.
Ovaj grad na sjevernom dijelu države, zbog svog geografskog položaja, uvijek je bio prometan a kroz njega su prolazili mnogi karavanski putevi koji su povezivali limsku kotlinu sa važnim privrednim i kulturnim centrima.
Novinar Sead Sadiković, rođeni Bjelopoljac, tvrdi da je ključni problem u nama i u tome što smo odlučili da napravimo kuću nasred najvažnijeg svjetskog puta. ,, Sada kada smo je napravili neko hoće da nam je sruši, ali mi ne damo. U toj borbi se dešava sve ovo što se nama dogodilo. Kod nas je za sve što se zbiva kriv put. Zbog svih tih puteva putujemo po svijetu, napuštamo ovu kuću nasred puta iako mislim da ne bi trebalo“, izjavio je Sadiković.
Foto: screenshot
Ovaj grad poznat je po svojoj dugoj i bogatoj kulturnoj istoriji, a predstavlja i kolijevku pismenosti ovih krajeva. U crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, zadužbini humskog kneza Miroslava, napisano je prvo ćirilično pismo, Miroslavljevo jevanđelje.
,, Eto ga kamen ispred nje, na kamenu slova, prva slova, prvi pisani spomenik južnih Slovena. Vijek 12. Dakle, svako ko je došao i ko je bio nepismen morao je da se zapita šta li one kuke znače. A valjda smo se mi Bjelopoljci , više od drugih pitali šta su one kuke i tako postali pismeni’’, rekao je Sadiković.
Foto: Knjiga Bjelopoljska gimnazija
U bjelopoljskom kraju odavnina je bilo dosta knjigoljubaca, pa zato nije slučajno što su brojni Bjelopoljci u 19. vijeku tragali za legalnim okvirima koji će pomoći oko otvaranja škola i na taj način pružiti osnove pismenosti djeci i omladini ovog grada. Prva takva škola počela je sa radom 1845. godine u manastirskoj zgradi.
,, Pogledaj danas đe su nam škole, niđe. Nikad više škola i obrazovnih ustanova od onih internet, a nikad manje znanja. Nikada takva hiperprodukcija neznalica odnosno prosječnih ljudi nije bila, što naravno vodi ka sledećem koraku u potprosječni nivo. Jer koga će naučiti prosječni nastavnici i kako će ga naučiti, nego da odu malo ispod prosjeka. To se u doba 70-ih godina moga djetinjstva i 80-ih godina moje mladosti nije tako viđelo, činilo se da idemo nekim dobrim pravim putem- i išli smo“, izjavio je sagovornik Sead.
Kako je rekao Sadiković, Bijelo Polje je zadnjih decenija prošlog vijeka bilježilo uspjeh na različitim društvenim poljima. Bili su uspješni u sportu, sa dobro razvijenim dramskim amaterizmom, a neki od najznačajnijih južnoslovenskih književnika novog doba rođeni su i odrasli upravo ovdje. Održavale su se različite kulturne i sportske manifestacije, koje su okupljale ljude iz svih krajeva.
Izuzetno dobar fudbalski klub Jedinstvo, uspješni atletičari, košarkaši i rukometaši ispisivali su istorijske stranice sporta, dok su na onima o književnosti ostala urezana imena Rista Ratkovića, Ćamila Sijarića, Miodraga Bulatovića i Avda Međedovića.
Naš sagovornik pamti neko bolje Bijelo Polje, iz perioda kada su gradske ulice bile pune.
,,Vjerovatno Bijelo Polje pamtim iz perioda osamdesetih kao grad u kome su tada bile velike evropske Ratkovićeve večeri poezije, koje su poslije pale na dno, iz političkih razloga. Tada su bile velike i oklupljale su ljude, dolazio sam uvijek u Bijelo Polje, početkom septembra. Pamtim ga kao grad đe su crveni autobusi rano u svitanje dovodili treću smjenu radnika iz vunarskog kombinata, a odvodili prvu. Tada bi u šest sati ujutru bila gužva kao u Knez Mihailovoj danas, u jedan sat, kad je ljudima pauza za ručak. Bio je to jedan lijepi socijalistički grad sa razvijenom industrijom, koja je zapošljavala od deset do dvanaest hiljada radnika. To je bilo Bijelo Polje sa svim tim šarenilom, mnogo ljudi sa puno nade koju su, ubacivši sjeme zla, na neki način odložili”, dodao je on.
Danas, iste te ulice su gotovo prazne. Od velikih fabrika ostale su zidine i povećan broj nezaposlenih, kao dokaz o tome da su nekada zaista postojale. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje u septembru 2022. godine, bilo je 6885 nezaposlenih lica u ovom gradu.
Nažalost, nijesmo uspjeli da dođemo do stava bjelopoljske vlasti o problemu iseljavanja mladih.
,, Mislimo o partijama a to znači da ne mislimo o drugima i to ima posljedicu ovu kakvu imamo, a naš tridesetogodišnji put, demokratski, šta god to bilo, pokazao je da smo stvorili zavisnost od jedne partije i sistem koji je ona prilagodila sebi i koji evo već godinama ne možemo da demontiramo, jer je suviše otpor jak. Suviše je armature za ovih trideset godina ubačeno u taj sistem piramidalni, đe od gospodara pa sve nadolje povezano. Taj sistem ne možeš da mrdneš, a i one koje smo doveli da ga mrdnu, hoće da ga namjeste da bude podoban njima, malo promijene, zadrže armature. E onda kad narod, koji je desetostruko bolji od svoje političke elite sve to vidi, velika većina odluči da ode” – izjavio je Sadiković o političkoj situaciji u Bijelom Polju.
Sadiković je ipak optimističan kada je u pitanju budućnost ovog grada i vjeruje da će se u godinama koje slijede ljudi iz drugih krajeva doseljavati upravo ovdje. Crna Gora, zbog svih svojih potencijala i ljepota koje su joj date, biće zemlja ka kojoj će se hrliti sa istim onim žarom s kojim mi danas hrlimo ka velikim evropskim zemljama.
“Ja ga i dalje volim naravno, najljepši je meni ovo grad u Crnoj Gori iako me posao tjera da budem u Podgorici, branim se, neću, ne živim tamo, ovdje hoću”, kaže Sadiković.
U takvo Bijelo Polje bi se vratio i Anđelko Obradović, gdje bi dalje unapređivao svoj rad i gradio soju budućnost.
Novinari:
Milica Šarčević
Nikolina Barać
Teodora Blečić
Tekst je nastao u okviru projekta „Jačanje mladih-jačanje medijskih sloboda“, koji
je realizovan u okviru programa Safejournalist.net
