Inicijativa mladih za ljudska prava je u prethodna dva mjeseca organizovala sastanke na kojima smo okupili predstavnike vjerskih zajednica, LGBTIQ+ zajednice, te NVO koje se bave zaštitom i promocijom ljudskih prava. Sastancima su prisustvovali i predstavnici Ministarstva ljudskih i manjinskih prava koji su i podržali projekat „Ljudska prava ne poznaju seksualnu pripadnost – diskriminacija ima isto značenje za sve.“
Cilj sastanaka bio je da se, na temelju razumijevanja da diskriminacija ni u kom obliku nije poželjna, razmijene pogledi i mišljenja o problemima sa kojima se suočavaju LGBT osobe, ali i da se otvoreno razgovara o poziciji vjerskih zajednica u odnosu na njih. Moderator sastanaka bio je psiholog i psihoterapeut Al-Ammar Kašić čija je svrha bila da omogući svim predstavnicima da se njihov glas i stav čuju i razumiju, kako bi se postigao dijalog u atmosferi prihvatanja i razumijevanja.
Sastanci su organizovani kroz tri cjeline. Prvobitno ostvarivanje kontakta sa učesnicima, zatim tri kruga pitanja koja su zadirala u suštinske razlike i sličnosti zajednica i u konačnici zaključna zatvaranja.
Važno je primjetiti da su ovakvi sastanci novina u Crnoj Gori, pa da su samim tim kod predstavnika obje zajednice predstavljali novi izazov i različita očekivanja. Sastancima su prisustvovali samo predstavnici pravoslavnih crkvi, dok je nažalost, prisustvo ostalih predstavnika izostalo, iako su neki od njih prvobitno potvrdili dolazak.
Psiholog Kašić u izvještaju koji je sačinio povodom održanih sastanaka, navodi da je „sam proces vođenja sastanaka iziskivao veliki napor i energiju kako bi se balansirali oprečni stavovi dvije strane koje se nikada ranije nijesu na ovaj način susrele da konstruktivno razgovaraju o problemima zajedničkog suživota.“ Kako bi se osiguralo postizanje odgovarajuće atomosfere za uspješan dijalog, psiholog je koristio psihološke metode kao što su aktivno slušanje i parafraziranje. „Zahvaljujući primjeni tih metoda, posle svakog odgovora, moglo se doći do suštinskog pozadinskog problema. Često se dešavalo da učesnici steknu uvid da ne postoje problemi LGBTIQ+ i vjerskih zajednica, već da postoje problemi ljudskih bića, koja pokušavaju da pronađu način da postoje u svijetu koji je često pun neprijatnosti i patnje.“
On je takođe, u svom izvještaju, dao i preporuke, a to su:
- organizovati ovakve susrete češće – ovo je prvi put da su predstavnici ove dvije zajednice imali priliku da sjede za istim stolom i otvoreno razgovaraju. Sam taj korak je veliki pomak ka formiranju zajednice koja je autentično inkluzivna i tolerantna na različitost.
- pokazalo se kao izuzetno ekfikasno formiranje sigurnog prostora u okviru kojeg ljudi mogu da daju svoje iskrene odgovore na pitanja i ponude iskrene stavove o temi. Takvu praksu bi trebalo nastaviti, što povećava konstruktivan dijalog i razumijevanje obje strane.
- pokazalo se da je veliki utisak imalo dijeljenje ličnih priča, što je svaki put omogućilo spuštanje odbrana sa obje strane. Čuli smo kako je izazovno u obje zajednice, kako nisu homogene kako izgledaju spolja i da se i one unutar sebe suočavaju sa brojnim izazovima. Sve te priče su omogućile prostor za razumijevanje i uviđanje sličnosti.
- sastanci su bili zatvorenog tipa sa dogovorom o povjerljivosti iznesenih stavova, a moglo bi da se razmišlja u pravcu organizovanja sličnih sastanaka i u nekom medijskom prostoru, ili medijskom formatu na primjer debate na TV programu.
Na sastancima smo imali priliku da čujemo različita mišljenja i stavove o odnosu vjerskih zajednica prema LGBTIQ+ zajednici, ali i obrnuto. Čuli smo da postoje i pozitivni primjeri međusobne saradnje i razumijevanja, ali i značajne prepreke na kojima treba raditi kako bi se prevazišle u narednom periodu. Važno je nastaviti sa dijalogom i izgradnjom povjerenja između ovih zajednica kroz težnju stvaranja prijateljskog okruženja koje će omogućiti jednakost i dostojanstvo za sve ljude. Sve religije propovijedaju ljubav, a iz ljubavi može da se rodi samo mir i sloboda.
