Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) održala je trodnevni seminar na temu “Diskriminacija ima isto značenje za sve” u sklopu Škole političkih studija, u okviru Modula o ljudskim i manjinskim pravima – sa fokusom na LGBT zajednicu. Seminar je održan u Ulcinju od 13 do 15. oktobra, i bio je namjenjen za policijske službenike, službenike UIKS-a, službenike centara za socijalni rad, psihologe domova zdravlja i predstavnike studenata Pravnog fakulteta.
Na naše zadovoljstvo, seminar smo otvorili zajedno sa Stevanom Milivojevićem, aktivistom iz LGBT Foruma Progres. On je kroz svoje predavanje “Odgovor sistema na govor i zločine mržnje upućene ka LGBT zajednici” učesnike upoznao šta jedan sistem kroz svoje idividualne članove može uraditi kako bi se minimizirale negativne pojave koje se tiču homofobije, transfobije, govora i zločina učinjenih iz mržnje i diskriminacije koja je učinjena na štetu ove zajednice. Kroz istorijski kontekst, samo osnivanje prve LGBT zajednice u Crnoj Gori, predstavio je problem sa kojima se LGBT zajednica suočava od prvih dana pa sve do danas, ističući govor i zločin učinjen iz mržnje i diskriminaciju kao jedan od ključnih problema. On je zaključio da su se stvari dosta popravile u odnosu na zadnjih deset godina, i da se zakonskom regulativom poprilično poboljšao položaj LGBT zajednice u Crnoj Gori, što Crnu Goru trenutno pozicionira na 12. mjestu na ILGA mapi u Evropi, sa 61% zakonske usklađenosti, što je zaista veliki uspjeh. Međutim, stvari u praksi nisu takve. Zakoni koji su donešeni nisu usklađeni sa drugim zakonima ove zemlje, sudije i tužioci i dalje donose odluke o krivičnim prijavama pozivajući se na Zakon o javnom redu i miru, a ne na Zakon o zabrani diskriminacije, LGBT osobe bezbjedno i bez straha da će biti napadnute šetaju samo u Podgorici, a ne i u drugim gradovima Crne Gore. I onda se pitamo da li je to sloboda, i da li je to Crna Gora koja je pozicionirana 12-ta na ILGA mapi?
Drgi dan seminara započeli smo sa izlaganjem Slavka Milića, predsjednika upravnog odbora Defendologija centra Crne Gore i dugogodišnjeg službenika policije. Njegov fokus u izlaganju je bio na pravima slobode okupljanja, izazovima i ograničenjima, te pozitivnoj ulozi policije u zaštiti ljudskih prava, posebno LGBT osoba. Njegovo predavanje se baziralo na značaju jasnog poštovanja zakonskih pravila i lične odgovornosti službenika policije kada su u pitanju bilo kakva javna okupljanja, a još više na važnosti etičkog ponašanja kada je riječ o okupljanjima ranjive grupe kao što je LGBT zajednica. Konkretno ovaj segment predavanja bio je usmjeren na prava na slobodu okupljanja ali i sve prepreke i ograničenja, kao i pozitivnu ulogu države u ovim slučajevima. Kako su u ciljnoj grupi između ostalih bili pripadnici policije, a u svijetlu predstojećeg Prajda, iskoristili smo priliku da prođemo kroz neka pravila ali i zakonske obaveze Crne Gore, kako međunarodne tako i nacionalne. „Pravo na slobodu okupljanja obuhvata i pravo da se izabere vrijeme, kao i mjesto i način okupljanja, pa vlasti mogu da zahtijevaju promjenu vremena samo pod određenim uslovima. …. Da bi prava LGBT osoba bila zaštićena, policija treba biti upoznata sa svim specifičnostima ugroženosti prava ovih osoba. Crna Gora je još uvijek pogodno tlo za postojanje stereotipa i predrasuda, posebno kada se radi o LGBTIQ osobama.“ ističe Milić. Poseban dio posvetili smo nekim ustaljenim predrasudama prema ovoj zajednici, i diskusijom o uzrocima takvih stavova.
Nerma Dobardžić, zamjenica Ombudsmana, govorila je o pojmu i oblicima diskriminacije, teretu dokazivanja u postupku zaštite od diskriminacije, i primjerima prakse postupanja Institucije Zaštitnika. Govoreći o diskriminaciji ona je polaznicima seminara ukazala na razliku između neposredne i posredne diskriminacije, na tri konstituitivna elementa koja su neophodna za ispitivanje diskriminacije. Naglasila je na značaju otvorene klauzule “druga lična svojstva” u član 2, stav 2, Zakona o zabrani diskriminacije i dala praktične primjere. Pojasnila je postupak kod Zaštitnika u odnosu na zaštitu od diskriminacije, s posebnim osvrtom na teret dokazivanja, i aktivnosti Zaštitnika koje se ogledaju u preventivnom i reaktivnom smislu, odnosno u postupanju po pritužbama i po sopstvenoj inicijativi. Ona je učesnicima takođe ukazala na značaju Zakona o partnerstvu lica istog pola, međutim neophodno je intezivno raditi na povezivanju drugih pravnih akata sa odredbama ovog zakona, jer unapređenje normativnog okvira prestavlja neophodan ali ne i dovoljan uslov za punu integraciju LGBT osoba u sve sfere društvenog zivota – zaključila je Dobardžić.
Milan Sekulović, građanski aktivista i novinar, u svom izlaganju govorio je o pojmu i vrstama diskriminacije u Crnoj Gori, s akcentom na istraživanjima javnog mjenja. Na samom početku, kada je u pitanju diskriminacija on se zahvalio državi na diskriminaciji, a i nama kao građanima Crne Gore, jer smo mi jedno veoma diskriminatorno drštvo, a to je zaključak do koga možemo doći i na osnovu istraživanja, ali i na osnovu susreta sa ljudima. On je naveo da izvor diskriminacije uvjek bude identitet, i objasnio pojam individualnog i kolektivnog identiteta. On je istakao da zbog svoje neke posebnosti induvidua bude diskriminisana, jer ono što mi jesmo ili onako kako nas drugi percipiraju vrlo često bude problem i izvor onoga što zovemo diskriminacija. Osvrćući se na jako dobar zakonodavni okvir, što se tiče većine polja, zaključio je, kao i svi predavači na seminaru, da nema njegove adekvatne primjene. Ono što pokazuju sva istraživanja bilo da ih radi nevladin sektor, međunarodne organizacije (prije svega Evropska unija), ali i institucije Crne Gore, najdiskriminisanije grupe u Crnoj Gori su romi, žene, osobe sa invaliditetom, LGBT populacija, stari ljudi i u poslednje vrijme se kao žrtve diskriminacije navode i siromašni građani. Navodeći istraživanja koja su sprovođena u Crnoj Gori, on je učesnike upoznao sa podacima da se 67% žena smatra diskriminisano u odnosu na muškarce, 1/3 građana ne želi živjeti u istoj državi u kojoj žive LGBT osobe, 43% građana smatra da LGBT osobe ne bi trebalo da imaju ista prava kao i ostali građani, i ono što je takođe poražavajuće je da 90% osoba sa invaliditetom osjeća diskriminaciju. Zaključio je da je diskriminacija negativna pojava koja ruši mostove među pojedincima i društvenim grupama. On je rekao da je činjenica da u Crnoj Gori postoji diskriminacija, iako se u pojedinim oblastima uočava napredak, ističući da imamo dosta posla do pune jednakosti do koje je jako teško doći, ali bar treba stremiti ka njoj. Lično i profesionalno smatra da kada bi preporuke institucije Ombudsmana bile obavezujuće ovo društvo bi sigurno bilo bolje.
Treći dan seminara obuhvatio je predavanja Bojana Božovića, savjetnika u Ministarstvu pravde, i Ksenije Rakočević, profesorice na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore.
Bojan Božović je u svom predavanju istraživao različite slučajeve pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Naglasio je da država ne smije imati dvostruke standarde, odnosno različite pristupe u zakonima i praksi. „U našem normativnom okviru propisano je da se pravni postupak može pokrenuti nakon iscrpljivanja svih pravnih lijekova, pri čemu je poslednja instanca u našoj državi Ustavni sud. Nažalost, postoje brojne tužbe koje ne poštuju sve propise, jer u većini slučajeva nisu u skladu sa standardima pa se često desi da budu odbačene.“ Božović je detaljno analizirao slučajeve u kojima je moguće izbjeći vođenje slučaja pred Ustavnim sudom, ali je naglasio da u drugim okolnostima mora postojati pravilo propisano mnogim zakonodavnim normama. Takođe je istakao da je za razumijevanje ljudskih prava potrebno vrijeme i naveo primjere iz prošlosti, gjde je čak i u nekim zemljama Zapadne Evrope do 1970-ih homoseksualizam bio krivično djelo. Evropski sud prati da li aplikant i aplikacija poštuju standarde člana 1. Evropske konvencije, koji garantuje prava svakom licu koje se nalazi na teritoriji i pod jurisdikcijom tužene države. Božović je pregledao najmanje 8 slučajeva koji su došli pred sud i zajedno sa učesnicima komentarisao svaki od njih, kako bi detaljnije i praktičnije objasnio koji aspekti se uzimaju u obzir prije donošenja odluke. Većina slučajeva se odnosila na ranjivu kategoriju LGBT populacije. Zaključio je predavanje ističući da je pravo veoma kompleksno i da ljudska prava svakodnevno pokazuju svoju kompleksnost u raznim životnim situacijama. Ipak, ono što je zajedničko svima jeste da se ta prava odnose na svakog pojedinca i da svako društvo i država shvataju značaj ljudskih prava. Kroz različite mehanizme, uključujući Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, nastoji se zaštiti i omogućiti opšta primjena tih prava bez diskriminacije po bilo kom osnovu.
Ksenija Rakočević, poslednja predavačica na seminaru, je održala predavanje pod nazivom “Rekonstrukcija patrijarhalnog koda u crnogorskoj kulturi.” U uvodu je jasno razdvojila rod od pola, ističući da feminizam proizlazi iz njihovog preplićućeg odnosa. Feminizam je, prema njoj, suštinski „pravo na izbor i jednaka prava u nejednakim polaznim tačkama.“ Definisala je rod kao psihološku dimenziju, povezanu sa osjećajem osobe, dok se pol odnosi na biološke i fizičke karakteristike svakog pojedinca. Takođe je naglasila da je seksualizam prisutan u ljudskom djelovanju od davnina, koristeći primjer Narcisa koji se zaljubljuje u svoj odraz u vodi. Kao profesorica književnosti analizirala je različita djela iz raznih perioda ljudske evolucije i navela primjere, poput Narcisa, kako bi ilustrovala kontinuitet seksualizma kroz istoriju. Osvrnula se na diskriminaciju, ističući da ne obuhvata samo nasilje već i neprikladne šale koje prevazilaze granice prihvatljivog i remete udobnost pojedinaca. Tokom predavanja su se vodile intenzivne diskusije o različitim aspektima jednakosti, diskriminacije i tolerancije. Poseban naglasak bio je na potrebi dekonstrukcije patrijarhalnih normi kako bi se postigla prava ravnopravnost i smanjila diskriminacija.
Imajući u vidu sve gore navedeno, seminar smo zaključili složivši se da je postignut značajan napredak u našem društvu, istaknut kroz usvajanje sveobuhvatnog zakonodavnog okvira. Ipak, prepoznajemo da još uvijek ima mnogo posla u podizanju društvene svijesti i kontinuiranoj edukaciji službenika. Naš cilj je težiti ka što većoj jednakosti, jer je to pravo koje pripada svima.
Inicijativa mladih za ljudska prava će nastaviti svoje projekte i aktivnosti s ciljem doprinosa poboljšanju položaja ne samo LGBT zajednice, već i svih ranjivih društvenih grupa. Nastavićemo da s predanošću i entuzijazmom, promovišemo pravdu, jednakost i inkluzivnost, kako bismo zajedno izgradili društvo u kojem se svaki glas čuje i svaka osoba poštuje.
